Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, promotrimo primjer Marije, Majke Isusove, koja je s učenicima u Jeruzalemu „jednodušno“ molila za dolazak Duha Svetoga na Pedesetnicu (usp. Dj 1,14).

U svojoj katehezi, održanoj 28. svibnja 1997. godine, sv. Ivan Pavao II. istaknuo je da je Duh Sveti već mnogo godina prije sišao na Mariju, u trenutku Navještenja, ostvarivši njezino božansko majčinstvo.

Budući da je već iskusila dar Duha, Marija je u dvorani Posljednje večere „bila u stanju cijeniti taj dar više nego itko drugi“. Njezino dotadašnje iskustvo, ističe Papa, „učinilo je da žarko čezne za dolaskom Duha“. Zato je molila u dubokom zajedništvu s apostolima i ostalim učenicima za novi dar Duha – i za sebe i za cijelu zajednicu.

No, zašto bi Mariji bio potreban novi dar Duha kada je već bila ispunjena Duhom Svetim? Papa navodi dva razloga. Prvo, „bilo je prikladno da se prvo izlijevanje Duha na nju… ponovi i učvrsti“. Drugo, nekoliko tjedana ranije, podno križa, Marija je primila novo poslanje: postati Majkom svih Isusovih učenika. A svako novo poslanje zahtijeva i novi dar Duha.

Promišljanja sv. Ivana Pavla II. o Mariji u dvorani Posljednje večere pružaju nam dragocjenu osnovu za razmišljanje o onome što bismo mogli nazvati novim ili obnovljenim izlijevanjima Duha Svetoga.

Marija je mogla cijeniti dar više nego itko

Mnogi koji su doživjeli krštenje u Duhu Svetome svjedoče o jedinstvenom i neponovljivom susretu s Duhom – događaju koji njihov život dijeli na „prije“ i „poslije“. U tom smislu riječ je o jedinstvenom iskustvu, slično Pedesetnici u životu prve Crkve.

Ipak, to ne isključuje mogućnost novih dolazaka Duha, kakvi su se događali i u prvoj Crkvi (usp. Dj 4,31).

Možemo zamisliti da je Marijin pogled u dvorani Posljednje večere bio duboko oblikovan onim „krštenjem“ koje je primila kada je Duh sišao na nju kao na mladu djevojku u Nazaretu, kao i plodom koji je iz toga proizišao – samim Isusom Kristom – i koji je obilježio čitav njezin život.

Navještenje je, bez sumnje, bilo najveće izlijevanje Duha koje je čovječanstvo ikada iskusilo – događaj koji je radikalno podijelio povijest na „prije“ i „poslije“. Upravo iz duboke zahvalnosti za to iskustvo Marija sada moli sa „žarkom čežnjom“ za novi dolazak Duha u još jednom događaju koji će promijeniti povijest – na Pedesetnicu.

I danas, svatko tko je kršten u Duhu Svetome osobnim iskustvom postaje sposoban dublje razumjeti koliko je Duh nužan i s radosnim iščekivanjem očekivati sljedeći korak koji Bog želi učiniti u njegovu životu.

Marija je žarko čeznula za onim što dolazi

Krštenje u Duhu Svetome produbljuje čovjekovu žeđ za Bogom toliko da daljnje „traženje, moljenje i kucanje“ postaje prirodan dio života u Duhu.

Prorok Izaija opisuje tu trajnu otvorenost riječima:

„Jutro za jutrom uho mi budi da slušam“ (Iz 50,4).

Čežnje koje Duh pobuđuje u nama nisu uzaludne, jer „sam se Duh zauzima za nas neizrecivim uzdasima… po volji Božjoj“ (usp. Rim 8,27). Zato možemo s pouzdanjem vjerovati da će Bog dati sve što je potrebno za ostvarenje njegova plana.

I sam Isus nagovještava takvu dinamiku kada kaže:

„Moja je hrana vršiti volju Onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo“ (Iv 4,34).

Isusov život i služenje bili su potpuno prožeti snagom Duha Svetoga. Kada Duh u nama probudi snažnu želju da dovršimo Božje djelo, tada nam je potrebna božanska pomoć na načine koje ne možemo predvidjeti – pomoć koja dolazi iz dubine Božjega otajstva.

Za vršenje Božjega djela potrebna je Božja snaga, a ta snaga jest izliveni Duh Sveti. Hoće li ta snaga dolaziti neprekidno ili u novim izlijevanjima tijekom života, pripada Božjoj mudrosti, jer „što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega“ (usp. 1 Kor 2,11).

Marija je gledala prema budućim plodovima

Božja je volja da naš život u Duhu bude iznimno plodan, donoseći plod koji ostaje (usp. Iv 15,1–17). Jedini put do takve plodnosti jest trajna prisutnost Duha Svetoga koji djeluje u nama i po nama.

Najprikladniji način da izrazimo želju donositi plod prema Božjoj volji jest ostati trajno otvoreni djelovanju Duha Svetoga. Prije Pedesetnice sam je Isus rekao učenicima da očekuju kako će Duh sići na njih u sili (usp. Dj 1,8).

Djevica Marija bila je s njima i, kako kaže sveti Ivan Pavao II., predvodila ih je u ustrajnoj molitvi punoj iščekivanja, anticipirajući plodnost svojega novog poslanja – poslanja koje traje sve do danas.

Neka i svi mi, koji nastavljamo moliti poput nje, nikada ne posumnjamo u Božju spremnost da daruje svoga Duha u onim obnavljajućim izlijevanjima koja su nam potrebna, jer „on daje Duha bez mjere“ (Iv 3,34).