Kada si primio krštenje u Duhu Svetome, možda si osjetio preobilnu radost, nutarnju puninu, novo iskustvo Božje ljubavi i novu gorljivost da drugima govoriš o Isusu. No moguće je da je nakon toga uslijedilo razdoblje neočekivane duhovne suhoće, pa čak i pojačane duhovne borbe. Što tada učiniti? Kako održati, njegovati i produbiti ovu divnu milost koju si primio?

Ono što slijedi jest živjeti to izlijevanje Duha svaki dan, tražeći puninu života u Duhu. Da bismo rasli u duhovnom životu, potrebno je donositi radikalne odluke i okretati se Gospodinu s velikim pouzdanjem. Patti Mansfield na dan svoga krštenja u Duhu Svetome izmolila je molitvu bezuvjetnog predanja Božjoj volji:

„Gospodine, predajem ti svoj život. Biram sve što ti želiš za mene. Ako je to trpljenje, prihvaćam ga. Samo me nauči slijediti tvoga Sina Isusa i ljubiti kao što on ljubi.“

Kao primjer kako dugoročno živjeti krštenje u Duhu, nema boljega mjesta od biblijskog izvještaja o prvim kršćanima koji su primili Duha Svetoga na dan Pedesetnice. Luka nam kaže da su oni „postojano bili u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama“ (Dj 2,42). Taj način života i danas ostaje uzor onima koji su kršteni u Duhu. Pogledajmo svaki od tih elemenata.

Nauk apostola

Prvi kršćani produbljivali su svoju vjeru pozorno slušajući apostole koji su tri godine učili izravno od Isusa. Tako je i za nas važno produbljivati spoznaju Boga proučavanjem Svetoga pisma i nauka Crkve. To uključuje razvijanje navike svakodnevnog čitanja Biblije i sudjelovanje na duhovnim obnovama kad god je to moguće.

Zajedništvo s drugima

Prvi su kršćani živjeli snažno bratstvo i sestrinstvo, imajući „sve zajedničko“ (Dj 2,44). To znači da su se brinuli jedni za druge velikodušno dijeleći materijalna dobra. No, brinuli su se jedni za druge i dijeleći karizme koje je Bog svakome dao za izgradnju Tijela Kristova.

Karizme su snažna sredstva služenja drugima i način na koji Božja ljubav dolazi do ljudi. Sveti Pavao kaže: „Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete“ (1 Kor 14,1).

On navodi popise karizmi u 1 Kor 12,8–10 i Rim 12,6–8, ali postoji i mnogo drugih darova. Da bismo rasli u milosti krštenja u Duhu, trebamo razvijati odnose s drugima koji su primili tu milost te si međusobno pomagati u prihvaćanju karizmi, njihovu razlučivanju i poniznom korištenju.

Molitvena skupina ili zajednica, obiteljska molitva i evangelizacija posebna su mjesta na kojima se karizme bude i razvijaju. U služenju braći, u ljubavi i poslušnosti vjeri, karizme rastu.

Lomljenje kruha

„Lomljenje kruha“ znači da su prvi kršćani zajedno blagovali, ali i da su primali Kruh života – Euharistiju. I mi održavamo i produbljujemo život Duha u sebi sudjelovanjem u euharistijskom slavlju te primanjem drugih sakramenata, osobito sakramenta pomirenja.

Molitva

Prvi su kršćani rado zajedno odlazili u Hram i slavili Boga (usp. Dj 2,46–47). Tako je i za nas nemoguće rasti u Duhu bez redovitoga molitvenog života. To uključuje svakodnevno vrijeme s Gospodinom – slavljenje i klanjanje, slušanje Njegove riječi te zagovornu molitvu za druge.

To može uključivati i molitvu krunice te svakodnevno sudjelovanje na svetoj misi, ako je to moguće.

Život u Duhu

Na kraju, rasti u Duhu Svetome znači iz dana u dan dopuštati da nas Duh vodi, kako potiče sveti Pavao:

„Svi koje vodi Duh Božji, sinovi su Božji“ (Rim 8,14).

„Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo“ (Gal 5,25).

„Po Duhu živite pa nećete ugađati požudama tijela“ (Gal 5,16).

Ugađati požudama tijela znači ne slušati Božju riječ, popuštati grijehu, srdžbi, nečistoći ili neposlušnosti.

Nasuprot tome, živjeti u Duhu znači ne žalostiti Duha Svetoga gorčinom, srdžbom, gnjevom, vikom i zloćom (usp. Ef 4,31), kritiziranjem ili nespremnošću na oprost. Također, znači ne opirati se Duhu kada nas uvjerava u grijeh, nego grijeh priznati, pokajati se, poniziti se i ispovjediti ga, jer milost krštenja u Duhu može oslabjeti, presušiti ili se izgubiti u mlakosti zbog grijeha.

Biti ispunjen Duhom (Ef 5,18) znači svakodnevno živjeti po Duhu, posvećen Bogu i odvojen od zla. Isus nam je dao život u izobilju kako bismo donosili plodove Duha (Gal 5,22–23).

Ljubiti Duha Svetoga znači svakodnevno mu se moliti, zazivati ga, slušati njegova nadahnuća i biti mu poslušan kada nas potiče na djelovanje u darovima i karizmama.

Izvor: CHARIS International