Početkom svibnja, na prijedlog koordinatora Katoličke karizmatske obnove Europe, Lordana Ljubenkova za novog duhovnika Katoličke karizmatske obnove Europe izabran je p. Jozef Mihok CSsR, provincijal Družbe Presvetog Otkupitelja u Slovačkoj. Njegovo imenovanje dolazi u snažnom duhovnom trenutku za cijelu Crkvu – u danima kada vjernici diljem svijeta iščekuju svetkovinu Pedesetnice, moleći za novo izlijevanje Duha na osobne živote, obitelji, Crkvu i narod, narode Europe.

U vremenu obilježenom nesigurnostima, podjelama i duhovnom gladi, mnogi se pitaju: Kako dopustiti Bogu da ponovno obnovi naše srce, ali i obnovi srce Europe? O tim pitanjima, ususret njegovoj novoj službi u karizmatskoj obnovi, kratko smo razgovarali smo s p. Jozefom Mihokom, koji je poslao neke vrlo jasne poruke za sve službe zajedništa Katoličke karizmatske obnove. 

*Što je Europi danas najpotrebnije?

Čim sam pročitao vaše prvo pitanje, prisjetio sam se situacije koju je doživio Ralph Martin, jedan od prvih pionira Katoličke karizmatske obnove. 

Na prijelazu tisućljeća napisao je knjigu pod naslovom “Katolička Crkva na kraju doba: Što Duh govori?” Tijekom privatne audijencije kod pape Ivana Pavla II., Ralph je papi poklonio tu knjigu, a on mu je rekao da ju je već pročitao. 

Ali Ivan Pavao II. upitao je Ralpha: “Ali, što Duh govori?” 

Ralph je spontano odgovorio: “Isus.” I onda su obojica nekoliko minuta zajedno izgovarali ime “Isus”. Ono što Europi danas najviše treba jest Isus. I za nas to ne može biti samo fraza. Vjerujem da je upravo to ono što Duh danas govori Crkvi. Jer nema drugog imena po kojem se možemo spasiti. Ni u Europi nitko drugi ne može donijeti spasenje – samo Isus.

No, druga najvažnija stvar je mudrost, kako bismo mogli prepoznati kako stvoriti priliku da Europa susretne Isusa. Proglašavanje Evanđelja kao prilike za susret s Isusom, o čemu je također govorio propovjednik Papinske kuće Roberto Pasolini. Ta nam mudrost može pomoći da razlučimo kako odgovoriti na potrebe u različitim dijelovima Europe, jer je situacija drugačija u slavenskim zemljama, drugačija u južnoj Europi i drugačija u sjevernoj Europi. Kroz mudrost Duh nam može omogućiti da donesemo Isusa mnogim mladima koji doživljavaju tjeskobu i beznađe. 

Prije nekoliko tjedana, predstavnici mladih iz CCR-a diljem Europe molili su se zajedno i primili nadahnuće od Gospodina. “Ne gradite svoje kraljevstvo, nego najprije tražite moje kraljevstvo.” 

Moramo biti mali i ponizni kako bismo mogli primiti mudrost i pronaći njegovo kraljevstvo. Ta će nas mudrost zaštititi od davanja samo plitkih odgovora na pitanja koja nitko i ne postavlja. Ne smijemo slijediti samo vlastite interese ili planove, već u Duhu ispitati znakove vremena i na njih odgovoriti. Mudrost će nam pomoći obnoviti “dušu” Europe. Jer, kao što mnogi mislioci kažu, Europa se ne smije svesti samo na ekonomsko tržište. Potrebno je da ponovno otkrije svoju kršćansku dušu, utemeljenu na solidarnosti i pomirenju.

*Kako se u srcima naroda Europe može ponovno rasplamsati čežnja za Duhom Svetim?

Petar nas poziva da budemo spremni objasniti nadu koja je u nama. Nada je ono što ljude i danas pokreće. Ali nada nije samo osjećaj; ona je teološka krepost koja nam omogućuje da živimo drugačije i da probudimo čežnju za Duhom Svetim među narodima Europe. Nada nas čini svjedocima, kako je rekao Pavao VI.; današnji svijet može slušati samo svjedoke.

Istodobno, pozvani smo biti vjerni u malim stvarima. Sjećam se kako je tijekom škole evangelizacije moj redemptoristički brat, otac Tom Forrest – također pionir u CCR-u – rekao da, ako ljudi gube žeđ za Kristom, to je naš problem. Pozvani smo biti sol zemlje.

Ako sol ne bude budila žeđ, izgubila je svoj okus i dobra je samo za bacanje.

Ono što čuva našu “slanost” jest vjernost u malim stvarima. Možda je vrijeme da se svatko od nas zapita: Zašto gubim svoju slanost? U čemu trebam biti vjeran upravo sada?

Želio bih također spomenuti obećanje iz Djela apostolskih: “Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši pa od Gospodina dođu vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa” (Djela apostolska 3,19–20).

Ako pokajanje i obraćenje postanu naš način života, možemo očekivati vremena osvježenja od Gospodina. Moje osobno dublje obraćenje najbolji je način da ponovno rasplamsam srca svojih bližnjih čežnjom za Duhom Svetim.

*Koja je trenutno misija CHARIS-a za Crkvu u Europi?

Misija CHARIS-a u Europi ista je kao i diljem svijeta. Papa Franjo je službu CHARIS-a posebno pozvao na tri stvari: da se krštenje u Duhu Svetom podijeli sa svima u Crkvi; da služi jedinstvu Tijela Kristova i da služi siromašnima i onima u najvećoj potrebi. 

Otkako je uspostavljena služba CHARIS-a, mnogo smo govorili o ovim trima misijama. Tijekom sastanaka Europske službe zajedništva mnogo puta smo raspravljali o ovoj misiji i čuli brojna svjedočanstva o tome kako CCR-i u različitim zemljama provode ovu misiju. Ono što želim naglasiti jest da ne smijemo dopustiti da ova misija ostane samo ideja. Ne smijemo samo slušati i pričati o tome. Vrijeme je da to provedemo u djelo. Želim potaknuti svaku grupu i pojedinca da se, u Duhu, zapitaju: što možemo učiniti da danas ispunimo ovu misiju?

Istovremeno želim podsjetiti na poziv pape Franje da stvorimo prostor za mlade lidere. Mislim da u Europi trebamo tražiti načine kako predati štafetu mlađoj generaciji, kako ih pratiti, kako ih evangelizirati. Moramo tome posvetiti veliku pozornost. No, to ne smije ostati samo nešto o čemu govorimo; moramo slušati Duha da bismo naučili kako to učiniti i hrabro to provesti u praksi.

Ponekad to znači držati oči otvorene da vidimo gdje Duh čini nove stvari. Istodobno, trebamo imati velikodušno srce da prihvatimo novo vino, čak i ako se ne uklapa u naša očekivanja i planove, nego je iznenađenje od Duha.

*Koju poruku biste, povodom svog imenovanja, željeli podijeliti s vjernicima diljem Europe?

Želio bih se prisjetiti riječi kardinala Raniera Cantalamesse, prvog crkvenog asistenta CHARIS-a. Njegov govor na Duhove 2019., na početku službe CHARIS-a, završio je proročanskom porukom koju je prorok Hagaj uputio vođama i narodu Izraela u vrijeme kada su trebali obnoviti hram: 

“Budi, dakle, junak, Zerubabele’ – riječ je Jahvina –

‘budi junak, Jošua, sine Josadakov, veliki svećeniče!

Budi junak, narode sve zemlje’ – riječ je Jahvina.

‘Na posao! Jer ja sam s vama!’ – riječ je Jahve nad vojskama” (Hg 2,4)

Imajte hrabrosti, Lordan i članovi odbora, imajte hrabrosti, svi vi u Katoličkoj karizmatskoj obnovi, imajte hrabrosti, braćo i sestre iz drugih kršćanskih denominacija: radite, jer sam s vama, kaže Gospodin!” 

I usuđujem se čak parafrazirati te riječi: “Budite hrabri, CHARIS Europe; budite hrabri, sve nacionalne službe zajedništva u Europi; budite hrabri, vi braćo i sestre u Europi; radite, jer sam s vama, kaže Gospodin!”